alt U 3. stoljeću, u doba drevnog Rimskog Carstva, u vrijeme u kojem su Rimljani progonili kršćane, u gradu Rimu živio je mudar i čestit svećenik po imenu Valentin.
Kad nije obavljao svoje svećeničke dužnosti radio je u svom vrtu. Jednog dana dođe mu neka djevojčica i zamoli ga da joj da ružu za bolesnog dječaka. Vrativši se nakon nekoliko dana, ispripovjedi mu, kako je dječak bio sretan što je dobio ružu i zamoli ga da joj da još jednu. Valentin joj je dao i drugu ružu da je ponese svom prijatelju, a sam odluči pohoditi siromašne, bolesne i osamljene, noseći im ruže i druge sitnice da ih obraduje. Pročulo se o njegovoj ljubaznosti prema bližnjima..
Tako Crkva propovijeda priču o Svetom Valentinu, svećeniku koji se u to vrijeme oglušio o naredbe cara Klaudija koji je zabranio vjenčavanje rimskih vojnika kako se ne bi okretali porodici. Svećenik Valentin oglušio se o tu zapovjed te je potajno vjenčavao parove riskirajući zatvor i pogubljenje. Upravo takva sudbina zadesila ga je 14. februara kada mu je odrubljena glava. Narod ga je proglasio svecem, a kasnije je svećenstvo odlučilo da se 14. februara slavi dan svetog Valentina.
Valentinovo se danas slavi diljem svijeta na različite načine, ali ne ograničava se samo na zaljubljene parove i izgubljene ljubavi.
Valentinovo veliča ljubav djeteta prema roditeljima i obrnuto, dragim prijateljima i svima onima koje nosimo duboko u srcu. Valentinovo je dan kada se, nakon Božića, u svijetu pošalje najveći broj čestitaka i proda najviše cvijeća.
Najstariju čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Karlo Orleanski. Namijenio ju je svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj.
Simbol je Valentinova i Kupid, starorimski bog ljubavi. Često se prikazuje kako drži luk i strijelu jer se vjeruje da se onaj koga on pogodi svojom čarobnom strelicom odmah zaljubi.
Nema komentara:
Objavi komentar